internet domena: registracija, uloga, legislativa…

nastavak na prethodni post .

Napomena: radi razumjenjavanja koristena su imena Mate i Antun ali tu isto tako mogu biti nazivi bilo koje druge pravne osobe, obrta, udruge..

Arbitraža i sudovi

Mate u Sibeniku pozelio domenu domena.hr.Ali Antun u Zagrebu ima rjesenje kojim mu je ta domena dodijeljena vec ranije.
I sad, sto Mate moze napraviti ? Po Pravilniku mora podnijeti zahtjev za arbitrazom. Antun mora (vidi side-bar desno: arbitraža) suradjivati i prihvatiti postupak koji ce post-festum rjesavati o njegovu ranije ostvarenom PRAVU bez da ga itko nista pita ili od njega trazi suglasnost. “Kvaka 22″ nalazi se u sljedecem: u pravnoj praksi arbitrazni postupak se ne moze formalno pokretati na jednostrani zahtjev jedne od stranaka u spornom pitanju i na jednostrani prijedlog/zahtjev. Vec se moze pokretati samo sporazumom stranaka. I u tome lezi njegova pravna osnova.

Dakle, Antun ne moze izjaviti: „ Ja arbitrazu kao postupak ne zalim.I za isti postupak ne zelim potpisati arbitrazni Ugovor . Isti nikakvom svojom radnjom nisam unaprijed prihvatio kao mjerodan kod rjesavanja spora.“ No, Antunu zapomaganje nista ne pomaze pa ce Arbitar, na temelju Arbitraznih pravila koja se smatraju pravnom osnovom  – donijeti odluku kojom ce se Antunu  oduzeti pravo na internet domenu domena.hr. I sto sad moze Antun? To nitko ne zna pa mozemo istraziti. Prema Pravilniku i Arbitraznim pravilima tj cl. 2 Antun se nije odrekao nijednog drugog oblika zastite. Iz toga slijedi da Antun moze daljnju zastitu svojih prava zatraziti i u sudskom postupku .Pitanje je sada samo tko mozee biti tuzenik i pred kojim to sudom ? A sto se suda tice odgovor je: pred nijednim. Jer ocito ne postoji sud (institucija)  koji je stvarno nadlezan za rijesavanje u sporovima o pravuna domenama a samim time niti po Antunovom pravu.

Opcinski sud

Moze li Antun pokrenuti gradjansku parnicu kod Opcinskog suda? I tuziti Matu s namjerom da mu sud Presudom vrati njegovo pravo na domenu koju Mate po njemu bespravno koristi. Odgovor je „ne“. Iz razloga sto se radi o pravu koje se ostvaruje pred drzavom i gradjanska parnica ne moze biti pravni put kojim Antun moze ostvariti svoje pravo niti njegov povrat. .Pored toga , Antun posjeduje samo zelju i tvrdnju o postojanju svojeg imaginarnog prava ali postojanje istoga ne moze nicim dokazati. Buduci da sudovi ne postupaju po zeljama i tvrdnjama vec postupaju na temelju Zakona i Ustava a odlucuju na temelju dokaza – Antun ne posjeduje  aktivnu legitimaciju za pokretanje spora . Opcinski sud bi, po primitku takve tuzbe istu morao odbaciti zbog ocite stvarne nenadleznosti.

Kazneni ili Prekrsajni sud

Da li je Mate Antunu uperio pistolj u celo ili bilo kojim oblikom sile, prisile,samopomoci ili  kaznenom djelom nelegalno prisvojio i iskoristava Antunovo pravo na domenu ? Ocito nije, jer Mate i Antun se nemoraju niti poznavati. Prema tome, ne postoje niti razlozi da postupak rjesavaju Kazneni sudovi. A isto tako niti za rjesavanje kod Prekrsajnog suda jer Mate nije ucinio nikakav prekrsaj zakonom opisan.

Trgovacki sud

Da li su Autun i Mate bili /ili jos jesu u bilo kakvom prethodnom odnosu koji bi pretpostavljao nadleznost trgovackog suda ? Dali su Anutn i Mate domenom trgovali , davali je jedan drugome u najam ili leasing ili bili medjusobno u nekom obveznom odnosu ? Nisu , barem ne legalno, jer domena je subjektivno pravo koje se ne moze na bilo koji legalan nacin komercijalizirati i pustati u pravni promet. Iz toga slijedi da niti Trgovacki sud nema potrebnu stvarnu nadleznost za rjesavanje po pitanju Antunovog neostvarenog prava.I na kraju nam ostaje:

Upravni sud

Hr internet domena je cl.6 Pravilnika vec definirana kao pravo (da sad ne ulazimo u legalitet toga prava) i CARNet kod odlucivanja donosi akt u obliku Rjesenja .Tim Rjesenjem se nekom subjektu dodjeljuje pravo na koristenje odredjene domene. Iz toga proizlazi da bi sporovi koji se odnose na nemogucnost i/ili povredu ostvarivanja toga prava trebali svoje mjesto naci pred Upravnim sudom. Jer samo taj sud moze rjesavati u predmetima u kojima je sporno priznavanje i koristenje nekog od drzave (a tu ulaze i tijela s javnim ovlastima a koje je i CARNet ) zagarantiranog prava. Dakle , obracun kod OK korala glede sporne domene Mate i Antun bi trebali „ispucati“ ispred nekog suca Upravnog suda. Nazalost, niti taj film necemo gledati.

A zasto ne – u sljedecem nastavku…

Pravo

Dok (i do kada) je nesto pravo to je iskljuceno iz trzisne utakmice, pocinje od drzave i podređeno je drzavi. Nema komercijalnog rizika, investicije, kupnje,prodaje,prometa .. Subjektivno pravo se ne moze ustupiti ili prodati isto kao sto se ne moze prodati pravo na uloske za cipele, djecji doplatak, pravo na skrb ili invalidninu ili bilo koje drugo pravo. Samo, kod nabrojanih prava nijedno nije kolicinski  “jedno” i svako je dio nekog ukupnog rashoda iz istog lonca drzavnog proracuna . Na isti nacin kako je svaka pahulja dio iste lavine. A domena, u sadrzajnom smislu je jedna i jedina – i usput “pravo”. Moze se zamisliti kada bi drzava (hipotetski) garantirala pravo na djecji doplatak ali da postoje uvjeti za zadovoljenje samo jednoga prava. A “jednoga “ ne znaci i “prvoga”. Pravno gledano, djecji doplatak i domena su identicno pravo. Ali tehnicki gledano djecji doplatak je materijalno pravo koje se ostvaruje dobivanjem od drzave nekog iznosa dok se domena kao nematerijalno pravo dobiva samo na koristenje .

A sve dotad dok god je pravo postojat ce razni drugi kriteriji koji se mogu uplesti i odlucivati “kako?”, “kada?” , pod kojim uvjetima i naravno “kome?” ce to pravo pripasti. Opet, pravo ne moze nikome biti priznato osim na temelju Zakona i donesenog po postupku za donosenje zakona. I ovo “pravo” koje trenutno postoji i koje se dodjeljuje na temelju Pravilnika (kao akta izvrsne vlasti) ima upitan legalistički karakter i upitno je dali se legalisticki moze uopce smatrati “pravom”. Sama cinjenica da je jednim clankom Zakona o telekomunikacijama stvoreno samo formalno ali ne i sadrzajno CARNetovo pravo za rjesavanje materije domene ne daje tom nacinu legalitet. Jer su jos u samom CARNet u dokumentu Komentar na dokument Smjernice za izradu novog zakona o elektroničkim komunikacijama s pravom predlagali  da se pitanje rjesavanja nacionalnog domenskog prostora ne moze rjesavati unutar buduceg Zakona o telekomunikacijama (i tu se mislilo na pravni a ne i na tehnicki “okvir”)

Po toj logici, akte sa snagom Zakona mogli bi donositi recimo i uredi za graditeljestvo, podrucni uredi za gospodarstvo ili bilo koje tijelo izvrsne vlasti. A to je jednostavno nemoguce u parlamentarnoj republici u kojoj se vlast zasniva na trodiobi izvrsne , zakonodavne i sudske. I ta tijela mogu i smiju samo provoditi zakon i postupati u skladu sa Zakonom u svakodnevnim poslovima. A zakonske akte  kojim se reguliraju individualna prava moze,mora i smije donositi samo Sabor kao zakonodavno tijelo i na temelju Ustava kao temeljnog akta iz kojeg crpi svoj legitimitet i obvezu. I zbog toga i postoji. A ne postoji da bi svoja prava i obveze delegirao na izvrsnu vlast.I djelio ih kao mlada bombone.

A kad je domena vec pravo onda se ne moze se koristiti pravilo

“First come – first served”

jer to pravilo tada nije pravicno. Za razliku od gornjeg primjera ovoga puta to ne znaci “jednoga” vec “prvoga“. I tko moze i po kojim to kriterijima pravicno odluciti da onaj koji se prvi javio ima ujedno i jace pravo . Pravilo “first come-first served” moze biti pravilo samo u slucaju  kao kod gTLD domena gdje je domena “public”. I  kod kojeg statusa svi imaju jednaku priliku i sansu-ali jedno je zakasnilo (vidi primjer u postu o pioneer.com). I zivi primjer takvog pristupa je nas sljedeci klijent tvrtka Motiv d.o.o. koja zeli domenu motiv.hr.Ali, domenu motiv.hr drzi neka druga tvrtka koja ima isti naziv Motiv d.o.o. I tko to moze sada pravicno odluciti da onaj “drugi”  Motiv ima vece pravo zadovoljenja vlastitog virtualnog identiteta i da mu domena pripada samo zato sto je “prvi” po spomenutom nacelu. Isto tako bi mogli povući paralelu kada bi vam netko rekao: imate pravo na djecji doplatak ali nemozete ga ostvariti jer ste djecu radili sa zadrškom pa, na vasu zalost, niste – “prvi”. I zato to necelo ne moze postojati: jer je naziv tvrtke ogranicen administrativno na/za podrucje unutar jednog trgovackog suda a naziv domene je podignut na nacionalnu razinu. A unutar razlicitih trg.sudova mogu postojati tvrtke istog naziva s istim i jednakim pravom na ostvarenje svoga virtualnog identiteta. Kojeg ne mogu ostvariti jer postoji samo jedna .hr domena .Za CARNet je problemu trgovackim sudovima ali je ocito problem obrnuti. Jer su trgovacki sudovi nastali daleko ranije nego CARNet.

Iz prva dva primjera slijedi treci razlog a koji je arbitraza ( a to trazi osvrt sam za sebe u slijedecem postu)

Kada se Gordon Matthew Sumner pojavio u crnom puloveru sa zutim crtama na prvoj probi banda koji ce kasnije postati “Police” dobio je nadimak Sting ( zalac ,osa..) .I sam za sebe je znao reći:”My children call me Sting, my mother calls me Sting…” jer je Sting postao brand. U vec spomenutom WIPO slucaju Sting je pokusao doci do domene sting.com . Ali je odlukom arbitra njegov zahtjev “denied” tj. odbijen tako da je ocito da je preko UltraStar Entertainmenta koji danas, na istoj domeni , upravlja njegovom fan-club stranicom morao iskesirati odredjenu svotu bivsem registrantu Michaelu Urvanu ili sadasnjem “John Doe-u”.

Zasto je Julia Fiona Roberts uspjela dobiti juliaroberts.com domenu a Sting nije? U nekim drustvima postoji običajno pravo gdje ” žig ” ne mora nuzno biti i formalno evidentiran u Knjizi zigova da bi se iz njega izvlacilo monopolisticku ekonomsku korist. U takvim slucajevima koriste se pravila za neregistrirane zigove a koje se odnose na: “well-known / famous mark” ili “family of marks”; “established mark based on use by public”  ili “based on advertising and publicity”. ..Postoje jos neki prethodni uvjeti koje mora zadovoljiti neki pojam da bi mu se priznao status žiga po osnovi koristenja a ne čina registracije.U svakom slucaju , da bi neka domena pripala “tuzitelju” moraju se zadovoljiti sva tri uvjeta u arbitrazi ( vidi: arbitraza side-bar desno ). Sva tri uvjeta moraju biti zadovoljena kumulativno a ne parcijalno ili samo poneki. Ime Julia Roberts nije TM ali je “family of mark” (a to je isto ono sto nepoznatog Uzi Nissana stiti od sramotnog grabeža kompanije Nissan) ali “Sting” nije TM niti je Gordon Sumner uspio dokazati da ima iskljucivo pravo koristenja riječi “sting” kada je isti pojam dio od jos preko 30 robnih zigova. A ako nije dokazano samo jedno od ukupna tri uvjeta nema kumulatvnosti i odluka arbitra ne moze biti u korist predlagača.U svemu tome je ipak sramotno za  J.Roberts da bez obzira na svu slavu i milijune fanova na domeni s njenim imenom nema sadrzaja i njom upravlja odvjetnicki ured. Pa ispadne da je taj spor zbog domene vise bio stvar povredjenog ega negoli zelje i potrebe za  propagiranjem vlastitog rada kroz osobno ime kao brand i kao domenu. Usput , na domenu s njenim imenom ali .net ekstenzije (tako je i sa svim ostalim sufiksima) nitko ne reagira i uredno je godinama na listi na Sedu.

I to je karakteristika manje – vise svih zvijezda i zvijezdica: uljuljaju se u bonacu svoje slave, kamera, crvenih tepiha i ne zanima ih svijet oko njih (osim onoga naravno: borit ce se za mir u svijetu i da ne bude gladnih  :-). Pa kad ih krene zanimati onda najprije po “pravo” pred  WIPO . Nista bolje nije niti u mnogim kompanijama ili tvrtkama,pogotovo u ovm nasem okruzenju.Ljudi koji bi o tome trebali razmisljati su pocesto neki marketinski “lumeni” kojih se posao svodi na konvencionalne agencije, tv-oglase i billboarde dok internet kao medij u tom paketu “zaboravljaju”. Jer mnogi o njemu nemaju pojma pa se ni ne love “ćorava posla” vec su sto se interneta tiče poprilicni “fikusi” kojih uopce ne zanima zasto to Johnsons&Johnsons svoj brand propagira preko milijun & placene domene baby.com;  Honda  brandira preko motorcycles.com itd…I svaka tvrtka sa iole informaticki pismenijimm kadrom ( tu ne mislim na Excel tablice ili insert slike u Word dokument ) zna da se danas brand propagira kroz proizvod (a ne obrnuto). I da internet korisnici pretezno googlaju “proizvode” dok je  brand  niži logicki pojam “upita”. I da je internet domena , bez obzira sadrzavala u nazivu  “keyword(s)” ili bila samo brandabilna nesto na sto treba itekako obratiti paznju. U onoj nacionalnoj perspektivi to je jos jedan razlog zbog kojeg je Pravilnik o .hr domeni sa svojim sugestivinim i sadrzajnim uvjetovanjem naziva domene poprilicno smijesan. Jer to ogranicavanje ruši koncept domene u njenoj “biti” a sve pod krinkom licemjerne brige o nazovi nacionalnoj “vrednoti”  ili/i necijem “pravu”. “Kao da sa “searching” stajalista znaci nesto pojam pretrage  “Prva etapa” koja pripada nekoj imaginarnoj “Prva etapa d.o.o.” A elementarna logika govori da ono sto nije “search phrase” to nema opseg pretrage pa samim time niti ne donosi one najvrednije organske posjete koje znace potencijalni prihod a bez za njih ulozenog maketinskog rashoda.

Naravno, nije sve u nazivu domene ali ..sve ipak ovisi o projektu, ciljevima, namjeni itd..

Napomena: Ako surfate sa IE necete moci vidjeti polinkane simbole koristene za primjere kineske i japanske IDN domene.

U potpisu jednog clana IDN foruma stoji: «DotCom is King, IDN.com will be king, ccTLD will be queen.» Nisam bas siguran da IDN sljedeci kralj i da ce DotCom tako lako abdicirati . Od pocetka pisanja bloga nije se ulazilo u tehnicku “problematiku”  domene pa je mozda ovo prilika za kraci osvrt.
Zamislite da morate pamtiti da se neki web nalazi na 213.23.xx.xxx, tj na brojcanoj IP adresi nekog pripadajuceg IP range-a. Imali bi svi pune “favoritese”, a i to nam nebi nakon nekog vremena znacilo nista, jer nebi znali sto se pod tim brojevima skriva.
Ukratko,bez ulazenja u dublju analizu DNSova, kada u browser ukucate neku domenu (slovno) vase racunalo – kao klijent, salje upit za pronalaskom serverskog racunala sa postojecom web-adresom koje pretvara u brojcanu IP adresu.A to je vasa domena.
Krajnji rezultat moze biti samo jedna brojcana IP tj. jedna domena koju dobivate kao “odgovor” servera i prikazivanje trazenog weba.
Npr. kada bi umjesto google.hr utipkali IP 74.125.127.99. dobili bi isti rezultat. Ako se vratimo na pocetak, lakse se pamti google.hr nego IP brojcana oznaka.
I sve je to po tom principu kada je u pitanju «unicode» 26 alphanumerickih znakova i “crtica “  u nazivu domene. IDN domene su one domene koje u svom nazivu sadrze simbole ili znakove karakteristicne za lokalne zajednice (kinesko i japansko simbolicko pismo , njemacke i spanjolske znakove, hrvatske č,ć,š,đ,ž).

Za daljnje primjere koristiti ce se domena  kuća.com. Ako na link kliknete sa IE u browseru cete dobiti url: kuća.com.Bez obzira sto u source-u stranice pise:

“<head> <title> kuća.com </title>”

ako pogledate u gornji lijevi kut IE ce to iscitati kao : xn--kua-rpa.com dok ce u address baru biti “kuća.com“. I ako kliknete na xn--kua-rpa.com jer je xn--kua-rpa.com samo unikodni naziv za punikodni kuća.com – opet cete otici na kuća.com. Ako pak kuća.com rucno ukucate u FF-u ce se pokazati xn--kua-rpa.com i u “titlu” i u address baru.Opera i Crome ce u address baru prikazati url: kuća.com ali ce “title” ostati xn--kua-rpa.com.
Ako krenete pretrazivati WhoIs nekog registra za punikodnu kuća.com registar ce upit iz punikodnog pretvoriti u unikodni i pokazati izvod iz WhoIs:

Registrar: DYNADOT, LLC
Whois-Server:whois.dynadot.com
—————————————-
Domain Name: xn--kua-rpa.com

Mozemo zamisliti: neki stranac na odmoru na Jadranu nađe “flyer” i adresom weba sa IDN domenom zakacenog za brisac od auta. Direktnim unosomURL-a zeli posjetiti web (za primjer: traži.com) na kojem se iznajmljuju apartmani .Tipkajuci sa terase kafica spojen laptopm i bezicnim pristupom na web moze doci samo ako utipka  XN–TRAI-NBB.COM. Ako u Google utipka traži.com kao pojam za pretragu dobit ce se kao rezultat pretrage ali uz “title” xn--trai-nbb.com.Dakle, pod uvjetom da nema instaliranu kodnu stanicu ili plug-in do tog IDN-weba ce jako tesko doci bez koristenja Googla i direktno tipkajuci URL u browser.
I zato je moje misljenje da IDN domena mozda jest buducnost, ali ogranicenog karaktera i da ce ipak malo teze postati «king». Imat ce svoj mikro znacaj unutar neke uže jezicne zajednice u smislu koristenja vlastitog pisma – ali nece dosegnuti globalne okvire.

Slicno je i obrnuto. Zamislite da putujete Njemackom i za domenu cíty.com koja u nazivu ima njemacki simbol «í» ugledate jumbo plakat pored autoputa koji vas poziva da posjetite cíty.com. Nemate «pismo tipkovnice» podeseno na njemacki niti jezicnu kodnu stanicu i taj simbol «í» ne mozete utipkati u browser (osim copy-paste sa weba ili simbol iz worda pa u browser) vec ga mozete kucati samo kao punycodni xn--cty-rma.com.A isto vrijedi i suprotnom: da .hr punikodnu domenu zelite reklamirati u Njemackoj sa hrvatskim znakovima č.,ć..itd.

U konacnici, kakva je sudbina domene s hrvatskim palatalima u url-u? To nitko ne moze sa sigurnoscu tvrditi, ali cinjenica jest da je potencijalno trziste premaleno da bi takva domena bila adekkvatna zamjena na unicodnu. Razlog za to nalazi se i u otezanom propagiranju domene na unikodnim webovima.Kada bi svoju punikodnu domenu traži.com htjeli propagirati na recimo Wikipediji ili bilo kojem unikodnom direktoriju morali bi to ciniti unasajuci i unikodni url: xn--trai-nbb.com.
Vece trziste, npr. spanjolskog govornog podrucja, kojim se koristi u cijeloj juznoj Americi (izuzev Brazila, a ukljucujuci i Filipine a sto je cca milijarda korisnika) jos ima «prodju», dok sa hrvatskim domenama to nije slucaj i osobno ne vjerujem u neku vecu isplativost. Mnoge su vec i registrirane i ne sluze nicem tematskom osim sto skupljaju potencijalne zalutale posjete direktno kroz browser i ujedno su dio neke PPC mreze . I volio bi da nisam u pravu.
I neki “domaci” /a i sire / reselleri ukljucuju uslugu registracijue IDN domena – pa cak kineske i japanske. Nudi se svasta, al da ih priupitate ,malo koji od njih bi Vam znao objasniti razliku izmedju IDN hrvatskih i IDN kineskih domena.A razlika je u sljedecem: kinesko pismo je simbolicko dok hrvatsko nije. Kod kineskog to znaci: skoro u svakoj pokrajini drugaciji jezik (glasovi) i medjusobno se kod razgovora niti sami ne razumiju . Ali – isti simbol !

Kupujuci auto po Kini, a s papiricem u ruci na kojem pise simbol za “auto”  车 , svaki Kinez koji piše (čita) ” Chinese simplified” znati ce sto zelite. Ako mu pak to pozelite reći “glasom” a ne simbolikom morat cete ipak nauciti kako se na njegovom jeziku rijec “auto” izgovara - a ne samo “piše”. Zato kineske domene jos i «prolaze»: jer se pisu kao «simboli» a i Kineza ima par milijardi .Dok kod hrvatskih domena to nije slucaj i izgovaraju se onako kako se pišu i obrnuto.I u igri su «slova» koja definiraju odredjene “glasove” a ne simboli.

Slicno je i s japanskim simbolom za “cars. com“.Firefox ju nalazi unicode kao xn--0z3a.com dok Opera otvara stranicu sa IDN simbolom “車” u address baru.Ako pretrazite Google za japanski simbol za «cars» od preko 850 milijuna rezultata necete bas dobiti tu domenu po defaultu. I tko zna gdje je, i da li je uopce ima u rezultatima jer su naturalni rezultati “unicode url” webovi koji su dobro pozicionirani za simbol  “車“ a koji je dio “sadrzaja” i “titla” stranica. I ta domena ima samo jednu “cached” stranicu sa IDN url_om i standardni unicodni opis stranice i sadrzaj.Cak i ako pretrazite koristeci IDN simbol uz jezik pretrage jp. u domenu od +2M rezultata necete dobiti kao zagarantirani rezultat pretrage na prvim stranicama.Poznavajuci japanski poduzetnicki duh tesko je za povjerovati da ta domena lokalno vrijedi nebi vec postojala kao razvijen web a ne PPC stranica. Ocito da i sami Japanci vise tipkaju unicodni pojam “cars” nego vlastiti IDN simbol.
I tome ta domena i sluzi: da isto tako skuplja klikove od onih korisnika interneta kakvih ce uvijek biti: a koji ne kuže da trazilica sluzi za pretragu po pojmovima (keyphrasama) a ne za “okolo” dolazak na neki web pethodnim utipkavanja poznatog url-a.

Tip: svaka unicode domena koja bi za treci i cetvrti znak imala “dvije crtice” jest invalid domain name i ne moze se registrirati. Jer se dvije crtice na toj poziciji koriste kod pretvaranja IDN u unikodni naziv domene. Dakle, se–x.com , lo–an.com, ca–r.com su domene koje se ne mogu registrirati niti kao “unicode.”

Kada su se drustvo okupljeno oko Vladimira Tsastsina, CEO-a estonskog registrara gTLD domena EstDomains ,prije par godina malo zaigralo sa malwareom, prijevarama sa kreditnim karticama i pranjem love, reakcija ICANNa je bila oduzimanje registarske akreditacije za u to vrijeme po velicini 40-tog svjetskog registrara sa portfeljom od oko 300 tisuca registriranih domena. Btw, EstDomains je bila tvrtka-ortak RBN-a (Russian Business Network) koje je bilo utociste za organizirane online kriminalce svih mogucih profila i “boja”. Propadanje registrara nije nikakva nemoguca misija. “Nastajanje” i “nestajanje” je oduvijek bilo, i bit ce, dio jednog sasvim prirodnog ciklusa i na isti nacin kao sto propadaju  “3D” tvrtke propadnu i virtualne.Tako, niti registrari nemaju tu “privilegiju” na vjecni zivot i postojanje.Jos kod propasti registrara pomozi boze, ICANN ce se pobrinuti da nastavak “zivota” registranata i njihovih domena . Ali, kada propadnu reselleri, za koje ICANN-a bas briga, sa njima u nepovrat odu i njihovi “global resellerski accounti ” a samim time i pristup domenama-to je problem za jedan post sam za sebe. Godisnji “fee” (vidi sidebar “registrari” ) za Ugovor sa ICANN-om u kombinaciji sa zakonom velikih brojki (registriranih domena) i nije bogzna kakav razlog da se poneki, kao u EstDomainsu, ne odvaze i na usputni lov u mutnijim vodama. Svjeziji primjeri od prije par mjeseci su americki “123 Registration” , ili trenutno izraelski Mobiline i spanjolski Western United Domains cije akreditacije je preuzeo NamesBeyond. U vec spomenutom slucaju EstDomainsa sve domene koje je registrirao do trenutka oduzimanja akreditacije preuzeo je ResellerClub.com , registrar u sklopu indijskog koncerna Directi-ja (a preko cijeg PDR-a u partnership resellerskom programu sudjeluju i neki domaci reselleri) i na cijem blogu se i danas nalazi arhiv za one koji su bili zrtvama propadanja EstDomains-a.

U opisanim slucajevima, kod propadanja registrara ICANN poduzima sljedece: prema postupku za migraciju pronalazi registrara za bulk (masovni) transfer domena od TR (Terminated Registrar) na novog GR (Gaining Registrar). Najblaza situacija je ona u kojoj TR suradjuje pa se njegovi podaci vezani za “ID customera” i domene koje posjeduje brzo i “mirno” transferiraju na GR .Tada GR otvara korisnicki acc. u svom sucelju a na registrarovu email adresu deponiranu u WhoIs za svaku pojedinu domenu stize mail sa obavjesti o promjeni registrara i sa daljnjim uputama .Taj mail obicno sa sobom donosi  “secure link” sa kriptiranim “ID-customera”  kojeg se treba verificirati klikom i nakon cega novi acc. postane aktivan i u njega se moze logirati sa podacima (username i pass) koji su vrijedili kod starog registrara (TR). Drugi nacin je da GR iz sigurnosnih razloga, postujuci podatak o “username” , po nekom algoritmu kreira novi password kojeg salje na WhoIs email adresu i ciji je status privremeni sve do zabiljezenog logiranja. Obicno je link unutar maila validan odredjeni broj sati a sama obavijest se salje isto kao kod isteka domene: minimalno 3 puta u odredjenim vremenskim razmacima.

to be continue..